Linkovi
Povjest
Kobilić je mjesto desetak kilometara istočno od Karlovca na rijeci Kupi.
U dokumentima se spominje još u 15. stoljeću, a u prošlosti je bila uglavnom u posjedu grofa Draškovića. Kupa je na tom dijelu svoga toka široka i pitoma, plovna i korisna rijeka. Dio ovog naselja je po njoj i dobio ime "Pokupski Kobilić" . Za niska vodostaja Kupe ovdje se istovarivala roba, ponajprije žito, koje se je onda konjskom zapregom prevozilo u Karlovac. Zahvaljujući toj okolnosti mnogi su nekadašnji žitelji Kobilića tu nalazili skromne, pretežno dodate zarade. Jer ovo je kraj u kojem se od uvijek živjelo po najprije od plodova zemlje. Poljoprivreda je danas dominantna gospodarska grana usprkos svekolikom općem društvenom razvitku na širem planu. Mnogo stanovnika ovoga kraja sigurni kruh je potražilo u Karlovcu kamo se godinama putuje na posao, seljaci putuju radi prodaje peradi, stoke i raznih poljoprivrednih proizvoda, a život se provodi u Kobiliću.
Ozaljsko vlastelinstvo u doba Zrinskih spda po površini među najveća vlastelinstva u Hrvatskoj.
Na zapadu se protezalo do kranjske gorice,na sjeveru do podnožja Žunberačkog gorja,a na istoku granica ide preko Kupe na Koranu i Mrežnicu i na jugu je graničilo posjedima Novigrada i Ribnika.
Na tom prostoru od davnina su živjela mnoga hrvatska plemena u slobodnim općinama.
Slobodne općine i slobodne saljake u toku XV i XVI stoljeća pogađa i sve veći broj vazala i predijalista na ozaljskom vlastelinstvu.Njihov se broj naročito povećao za turskih provala u predjele južno od Save i Kupe.Bježeći pred Turcima,mnogi su plemići našli utočište u ozaljskom vlastelinstvu.Zrinski su podijelili polovicu svog alodija i mnoga pusta zemljišta tim prebjeglim plemićima.Seljak je tada najviše stradao,jer su mu mnoga selišta oduzeta i data za dvorove predijalista.Službe i daće na imanjima te sitne vlastele postale su veće nego prije kad su ti seljaci bili direktni podložnici ozaljskih gospodara Zrinskih.
Stanovnici Kobilića bili su seljaci težaci.Obaveze koje su imali prema gospodarima u zobi,pšenici,ječmu govore nam da su se bavili ratarstvom i uzgojem povrća.Uzgajali su stoku krupnog zuba,a bavili su se još i svinjogojstvom,peradarstvom i pčelarstvom.
Godine1776. sagrađen je u Karlovcu magazin za sol.
Vrijednost kuća uz Kupu bila je visoka i pored toga što su bile poludrvene ili drvene i slabo građene.
Kako su u vrijeme prekinutog prometa cestama magazini bili puni robe,svaka,pa i najmanja i najlošoja zgrada,svaki sjenik,stajs ili tavan mogao se iznajmiti i iskoristiti za smještaj robe.
Ovako su vukli lađe korabe uzvodno Kupom
.
Snimak je napravljen još 1912.godine.
Cijelo mjesto je katoličke vjeroispovjesti i spada pod kamensku faru. Crkva Majke Božje Snježne na Kamenskom je s druge strane Kupe,pa su se stanovnici na misu i groblje prevozili skelom.
Unatoč teškom težačkom životu uvjek je bilo pjesme i veselja.
Uvjek prijateljski raspoloženi mještani su pomagali jedni drugima kod sezonskih poslova kao što su branje kukuruza,sadnja krumpira,čihanje perja, kolinje.
U drugom svjetskom ratu dio stanovnika priključuje se domobranima i ustašama.
U listopadu 1990. s Lemić Brda JNA dikektnim topovskim napadom ruši i oštećuje brojne kuće.
Stanovnci su nekoliko dana proveli u izgrađenim skloništima ispod zemlje a zatim se pod paljbom snajpera uputili u šumu prema Orlovcu i odande dalje. Ratne godine proveli su u izbjelištvu kod prijtelja,rodbine i u privremenim stanovima.
Djeca su prerano odrasla,prerano su morala biti ozbiljna,neka su dobila prosjedu kosu,neki su im ljudi oduzeli djetinstvo.Donedavno susjedi i svakodnevni susreti i igre ,a sad razmješteni u raznim djelovima grada,bez svog doma,bez svojih igračaka,bez svog jastuka.
Nakon Oluje dio stanovnika vraća se svojim domovima,a dio ostaje u gradu.
Svi koji posjeduju literatru,osobne tekstove ili fotografije koje žele objaviti mogu se javiti -podaci na kontakt.